Povijest razvoja baterija

Godine 1746. Mason Brock sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj izumio je "Leidensku bocu" za prikupljanje električnih naboja. Budući da je vidio kako teško zarađena električna energija postupno nestaje u zraku, želio je pronaći način da je sačuva. Jednog je dana objesio cijev pištolja u zrak, spojio električni motor na cijev i izvukao bakrenu žicu iz cijevi, uronivši je u staklenu bocu s vodom. Imao je pomoćnika koji je jednom rukom držao staklenu bocu, dok je Mason Brock snažno tresao motor sa strane. U tom trenutku njegov pomoćnik je drugom rukom slučajno udario u cijev pištolja, a on je odjednom osjetio jak strujni udar i povikao. Mason Brock se tada zamijenio sa svojim pomoćnikom i zamolio ga da pokrene motor. Jednom je rukom držao bocu s vodom, a drugom dodirivao cijev pištolja.
Godine 1780. talijanski anatom Luigi Galvani, dok je secirao žabu, slučajno je različitim metalnim instrumentima u obje ruke dodirnuo žablji batak. Mišići žabljeg bataka odmah su se trznuli, kao da ih je potaknula električna struja. Međutim, kada bi se samo jedna vrsta metalnog instrumenta koristila za dodirivanje žabe, ne bi bilo takve reakcije. Galvani je vjerovao da se ovaj fenomen dogodio zbog vrste elektriciteta koji se proizvodi unutar tijela životinje, a koji je nazvao "bioelektricitet".
Otkriće Galvanija izazvalo je veliko zanimanje među fizičarima, koji su se natjecali tko će ponoviti Galvanijeve eksperimente u pokušaju da pronađu način za proizvodnju električne energije. Talijanski fizičar Volta je nakon višestrukih eksperimenata smatrao da Galvanijeva teorija o "bioelektricitetu" nije točna, te da je razlog zašto žablji mišić može generirati elektricitet vjerojatno djelovanje neke tekućine u mišiću. Kako bi dokazao svoju tvrdnju, Volt je uronio dva različita metalna lista u različite otopine za eksperimentiranje. Utvrđeno je da sve dok jedan od ova dva metalna lista prolazi kroz kemijsku reakciju s otopinom, električna struja se može generirati između metalnih ploča.
Godine 1799. talijanski fizičar Volta uronio je cinčanu i kositrenu ploču u slanu vodu i otkrio da postoji električna struja koja prolazi kroz žicu koja povezuje ta dva metala. Dakle, stavio je tkaninu ili papir namočen u slanu vodu između mnogih ploča od cinka i srebra i složio ih ravno. Kada dodirnete oba kraja rukama, osjetit ćete jaku električnu stimulaciju. Volt je uspješno izradio prvu bateriju na svijetu koristeći ovu metodu - "Volt Stack". Ovaj 'skup volta' zapravo je serijski spojena baterija. Postao je izvor energije za rane električne eksperimente i telegrafske strojeve.
Godine 1836. Daniel od Engleske napravio je poboljšanja u "volt stacku". Koristio je razrijeđenu sumpornu kiselinu kao elektrolit kako bi riješio problem polarizacije baterije i stvorio prvu nepolariziranu cink-bakrenu bateriju koja je mogla održavati uravnoteženu struju. Od tada, sve te baterije imaju problem pada napona s dugotrajnom upotrebom.
Kada napon baterije padne nakon razdoblja korištenja, na nju se može primijeniti povratna struja kako bi se vratio napon baterije. Budući da se ova vrsta baterije može puniti i ponovno koristiti, naziva se "baterija".
Godine 1860. George Leclanche iz Francuske također je izumio preteču naširoko korištene karbon-cinkove baterije. Njegova negativna elektroda je šipka od legure cinka i žive (negativna elektroda prototipa cink volt baterije, koja je dokazano jedan od najboljih metala za izradu negativnih elektroda), dok je pozitivna elektroda porozna čašica koja sadrži mješavinu usitnjenog mangan dioksida i ugljika. U ovu smjesu umetnuta je karbonska šipka kao odvodnik struje. Šipka negativne elektrode i šalica pozitivne elektrode uronjeni su u otopinu amonijevog klorida kao elektrolit. Ovaj sustav se naziva 'mokra baterija'. Baterije koje je proizvodio Lexus bile su jednostavne, ali jeftine, pa nisu zamijenjene poboljšanim "suhim baterijama" sve do 1880. Negativna elektroda je poboljšana u limenku od cinka (tj. vanjski omotač baterije), a elektrolit umjesto toga postaje pasta tekućine, što je u osnovi ono što nam je poznato kao ugljično-cink baterije.
Godine 1887. Englez po imenu Hellerson izumio je prvu suhu bateriju. Elektrolit suhih baterija je tvar poput paste koja ne curi i lako se nosi, stoga je naširoko korišten.
Godine 1890. Thomas Edison izumio je punjive željezno-nikl baterije.